Jeste li hipohonder?

Ljudsko tijelo napadaju razne vrste bolova, grčeva, stezanja. Svake sedmice, do 80% nas osjeti manje fizičke tegobe koje nemaju nikakve veze sa nekom bolešću. Velika većina tih simptoma je bezopasna hipohonder

Postoji velika razlika između osobe koja pokazuje aktivni interes za svoje zdravlje i one koja je hipohondar. Ovaj zadnji ima stvarne simptome, možda čak i stvarnu bolest (obično lakšu), on ne laže.hipohonder

Međutim, hipohondar nerazmjerno naduvava značaj svojih simptoma. To se ne odnosi samo na malu bol, već svaki mali simptom je nešto strašno, “to je sigurno tumor” ili nešto slično.

Ipak, mnoge mentalno zdrave ljude nazivaju hipohondrima i to zbog niza neopravdanih razloga. Pogledajmo sada neka ponašanja, na osnovu kojih vas niko ne može proglasiti hipohondrom:

Obraćanje pažnje na neke nejasne simptome

Ljudsko tijelo napadaju razne vrste bolova, grčeva, stezanja. Svake sedmice, do 80% nas osjeti manje fizičke tegobe koje nemaju nikakve veze sa nekom bolešću. Velika većina tih simptoma je bezopasna. Većina nas ih ignoriše. Međutim, ako je neki simptom uobičajen, to jest stalno traje, nije sličan drugim simptomima koje ste već imali ili je intenzivan i ozbiljan – tada je vaša zabrinutost potpuno normalna i dobra je odluka da konsultujete ljekara. Dobra je ideja da se posavjetujete sa ljekarom čak i ako, odmah u početku, niste sigurni je li simptom neuobičajen.hipohonder

Osjetiti na sebi simptome nakon čitanja o nekoj bolesti

Čitanje o simptomima hipohondrije može rezultirati da pomislite da ste i vi hipohondar, ali najvjerovatnije niste. Čitati o nekoj bolesti ili gledati na televiziji neku medicinsku emisiju i nakon toga “osjećati” neke od tih simptoma je česta pojava baš među studentima medicine. Međutim, dok se hipohondar fiksira na te simptome i ostaje zabrinut zbog “ozbiljne bolesti”, prosječan čovjek brzo pređe preko tih simptoma i prestane na njih da misli.

Postavljati pitanja

Bilo je vrijeme kad su pacijenti osjećali da se od njih očekuje da budu tihi i pokorni i svaki onaj pacijent koji je puno pitao bio je u opasnosti da ga se proglasi hipohondrom. Međutim, era pacijenta “kako vi kažete, gospodine doktore” je prošla. Danas, savjesni ljekari znaju važnost pacijentovih pitanja o prirodi njegove bolesti, o mogućnostima liječenja i rizicima, o tome što će se kasnije dogoditi i zašto. Dobiti prave odgovore pomaže smanje­nju stresa u bolesnika i omogućuje da bolesnik odigra aktivniju ulogu u svom vlastitom liječenju.

Zatražiti dodatno stručno mišljenje

Vi imate pravo da tražite dodatno mišljenje i drugog ljekara. Takvo traženje s vaše strane je opravdano ako je niz vaših pitanja ostao bez odgovora ili ako je postavljanje tačne dijagnoze prilično teško.

Procijeniti ljekara:

Sasvim je u redu prestati da idete kod ljekara koji vam ne odgovara zbog toga što među vama izbijaju sukobi i nesuglasice zbog razlika u naravima, ličnostima ili zbog načina liječenja. Ako osjećate da vam vaš ljekar ne poklanja dovoljno pažnje za vrijeme pregleda, popričajte s njim o tome. Ako se situacija ne mijenja, vi niste hipohondar ako promijenite ljekara i odete drugom doktoru, koji je pažljiviji i više prijateljski raspoložen.

Ispravno se hranite, vježbate i činite sve ostalo što poboljšava zdravlje

Voditi brigu o sebi i biti zainteresovan za svoje zdravlje, sasvim sigurno nije znak hipohondrije, bez obzira što vam prijatelji govore. Hipohondri se uvijek fokusiraju na bolest. Ljudi koji vode brigu o sebi fokusiraju se na zdravlje. To je ta stvarna razlika između te dvije osobe.

Imati psihosomatsku bolest

Psihosomatska bolest je istinsko fizičko oboljenje, izazvano psihološkim ili emocionalnim problemima. Fizičke simptome može verifikovati ljekar i pacijent ih stvarno osjeća. Oni nisu imaginarni ili se bolesniku samo pričinjaju. Čir na želucu ili dvanaestopalačnom, bronhijlana astma i ulcerozni kolitis, svi oni mogu biti u nekim slučajevima, psihosomatsko oboljenje. A to nije ista stvar kao hipohondrija.

Hipohondrija se može smatrati kao jedan od dva ekstrema: na jednom kraju je čvrsta osoba, koja odbija svaku bolest i bol. Na drugom kraju je hipohondar koji sve to uveličava i pretjeruje. Jasno, postoje i osobe koje se nalaze negdje između ta dva ekstrema.hipohonder

Pravi hipohondar ima slijedeće tri karakteristike:

Bolesni strah od bolesti. Niko od nas ne želi da se razboili ali hipohondri žive pod terorom bolesti. Oni reaguju sa trentnim alarmom i na najmanji nagovještaj bolesti. Zaokupljenost sa tjelesnim simptomima i funkcijama. Hipohondri ne samo da reaguju na neuobičajene osjećaje- oni su opsjednuti s njima i stalno sebe nadziru, prateći sve što nije uobičajeno. Oni to čine bez da imaju bilo koji objektivan razlog vjerovati da nešto zaista nije u redu.

Čvrsto uvjerenje da se ima bolest. Usprkos tvrđenju medicinskog lica i laboratorijskih rezultata, koji ukazuju da je sve u redu, hipo­hondar ostaje uvjeren da ima ozbiljnu bolest, koja je neutvrđena. U njegovim mislima, stvarni simptomi (bez obzira koliko bili mali i beznačajni) su sigurni signali nekog strašnog oboljenja. Prema tome, hipohondri nisu zadovoljni ni sa drugim dodatnim mišljenjem, ni sa trećim ili dvadeset trećim.hipohondr

Borba protiv straha od bolesti:

Liječenje navedenih stanja sastoji se u procjeni simptoma (to nije uvijek lako, jer pacijenti imaju sklonost često da mijenjaju ljekare) i stalnog uvjeravanja od strane ljekara da je sa organizmom sve u najboljem redu. Mnogi takvi bolesnici postupno uvide da nema ništa ozbiljnog i opasnog, sprkos simptoma, zato jer vide da se “bolest”, za koju misle da ju imaju, s vremenom ne pogoršava i što je najvažnije da ne umiru.Kad uvjeravanje ljekara nije dovoljno, pomoć psihijatra može biti potrebna. Neki su bolesnici promijenili svoja uvjerenja i mišljenja nakon 5 do 10 razgovora s psihijatrom. hipohonder